ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA

2386

Na teme­lju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA STEČAJNOG ZAKONA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga sabora na sjednici 14. prosinca 2000.

Broj: 01-081-00-4341/2
Zagreb, 19. prosinca 2000 .

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

 O IZMJENAMA I DOPUNAMA STEČAJNOGA ZAKONA

Članak 1.

U Stečajnom zakonu (»Narodne novine«, br. 44/96. i 29/99.) u članku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. stečajni plan,“.

Članak 2.

U članku 4. stavku 3. druga rečenica koja glasi: „Smatra se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako je u razdoblju od 30 dana neprekidno obustavio svoja plaćanja.“ briše se.

Iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4., 5. i 6. koji glase:

„(4) Smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako u razdoblju od dva mjeseca nije s bilo kojega od njegovih računa kod bilo koje pravne osobe koja za njega obavlja poslove platnoga prometa isplaćena barem jedna petina iznosa koji je trebalo na temelju valjanih osnova za naplatu bez daljnjega pristanka dužnika naplatiti s toga računa. Okolnost da je dužnik u tom razdoblju imao sredstava na kojim drugim svojim računima kojima su se mogle namiriti sve te tražbine ne znači da je on sposoban za plaćanje.

(5) Predmnjeva iz stavka 4. ovoga članka neće se primijeniti ako dužnik tijekom prethodnoga postupka podmiri sve tražbine koje je trebalo na temelju valjanih osnova za naplatu naplatiti sa svih njegovih računa, ili ako dođe do pristupanja dugu (članak 50.). Podmirenje tražbina dužnik može dokazivati samo javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ili potvrdom pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa.

(6) Postojanje okolnosti iz stavka 4. i 5. ovoga članka o tome da je dužnik nesposoban za plaćanje dokazuje se potvrdom pravne osobe koja za dužnika obavlja poslove platnoga prometa. Ta je pravna osoba dužna bez odgode vjerovniku, na njegov zahtjev, izdati takvu potvrdu. U suprotnom ona odgovara za štetu koju bi vjerovnik zbog toga mogao pretrpjeti.”

Dosadašnji stavci 4., 5., 6. i 7. postaju stavci 7., 8., 9. i 10.

                        Članak 3.

U članku 6. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

“(2) U stečajnom postupku ne primjenjuju se odredbe članka 68. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92. i 112/99.).”

Članak 4.

Iza članka 7. dodaje se članak 7.a i naslov iznad njega koji glase:

“IzuzeĆe

Članak 7.a

(1) Kad sudac sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, može nastaviti rad u postupku dok se ne odluči o tom zahtjevu.

(2) Ako se prihvati zahtjev za izuzeće suca, ukinut će se rad­nje koje je on poduzeo ili u čijem je poduzimanju sudjelovao.

(3) Svaki zahtjev za izuzeće mora se odnositi na određenog suca i mora biti obrazložen. Nije dopušteno općenito tražiti izuzeće svih sudaca i predsjednika nekog suda.

(4) O zahtjevu za izuzeće mora se odlučiti najkasnije u roku od tri dana.”

Članak 5.

U članku 8. stavku 2. riječ: “obavljanom” zamjenjuje se riječju: “obavljenom”.

U stavku 5. iza riječi: “računalom” dodaju se riječi: “i u pisanom obliku”.

Članak 6.

U članku 11. iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:

“(6) Ako je protiv rješenja dopuštena posebna žalba, sud će umnožiti dio spisa na koji se žalba odnosi i prijepis toga dijela spisa sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu. Dok drugostupanjski sud ne donese odluku, u prvostupanjskom će se postupku poduzimati one radnje koje je moguće poduzimati prije pravo­moćnosti pobijanoga rješenja, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(7) Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u vijeću sastav­ljenom od triju sudaca.”

Članak 7.

U članku 15. iza riječi: “ upravitelj” stavlja se zarez i dodaju riječi: “skupština vjerovnika”.

Članak 8.

Iza članka 17. dodaje se članak 17.a i naslov iznad njega koji glase:

“NaČin odluČivanja steČajnoga vijeĆa

Članak 17.a

Nakon otvaranja stečajnoga postupka stečajno vijeće odluke donosi u sjednicama vijeća na temelju izvještaja stečajnoga suca i stanja spisa, osim ako ovim Zakonom nije izrijekom drukčije određeno.”

Članak 9.

U članku 20. stavak 1. mijenja se i glasi:

“(1) Za stečajnoga upravitelja može se imenovati fizička osoba koja ima visoku stručnu spremu (VII/1 stupanj), položen stručni ispit za stečajnoga upravitelja te koja raspolaže potrebnom stručnošću i poslovnim iskustvom.”

Stavak 4. briše se.

Članak 10.

Članak 21. mijenja se i glasi:

“(1) Listu stečajnih upravitelja utvrđuje predsjednik Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske na vrijeme od četiri godine, nakon što pribavi mišljenje i prijedloge gospodarske i obrtničke komore te trgovačkih sudova. Utvrđena lista može se dopunjavati. Ako to izvanredne prilike zahtijevaju, predsjednik Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske može, uz odobrenje ministra nadležnoga za poslove pravosuđa utvrditi novu listu stečajnih upravitelja.

(2) Komore i trgovački sudovi dužni su svoja mišljenja i možebitne prijedloge dostaviti sudu u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva predsjednika Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske.

(3) Ako komore i trgovački sudovi ne postupe u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, lista stečajnih upravitelja utvrdit će se neovisno o tome.”

Članak 11.

U članku 22. stavku 5. rečenica druga mijenja se rečenicama koje glase: “Tom će se prigodom stečajnom upravitelju predati potvrda o imenovanju u kojoj će se navesti da je rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka imenovan za stečajnoga upravitelja određenoga stečajnog dužnika. Tu je ispravu stečajni upravitelj dužan vratiti odmah po završetku svoje dužnosti.”

Članak 12.

U članku 23. stavku 1. iza riječi: “Na prvom” dodaju se riječi: “ili kojem kasnijem”.

Članak 13.

U članku 27. stavci 4. i 5. mijenjaju se i glase:

“(4) Protiv rješenja o razrješenju stečajni upravitelj nema pravo na žalbu.

(5) Stečajni upravitelj razriješit će se dužnosti i kad to sam zatraži. Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za razrješenje pravo na žalbu ima samo stečajni upravitelj.”

Članak 14.

U članku 29. iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

“(7) Ako u stečajnom postupku nema sredstava za isplatu nagrade i naknade troškova stečajnoga upravitelja, nagrada i naknada troškova isplatit će se iz sredstava fonda iz članka 39.a stav­ka 1. ovoga Zakona.”

Članak 15.

Članak 30. i naslov iznad njega brišu se.

Članak 16.

U članku 32. stavku 2. riječi: “razlučni vjerovnici,” brišu se.

Članak 17.

Članak 33. i naslov iznad njega brišu se.

Članak 18.

U Glavi II. Odjeljku 2. iza članka 38. dodaje se Odsjek 2.6. i u njemu članci 38.a do 38.f s naslovima iznad njih koji glase:

“2.6. SkupŠtina vjerovnika

Sazivanje skupštine vjerovnika

Članak 38.a

(1) Skupštinu vjerovnika saziva stečajni sudac. Pravo sudjelovanja imaju svi vjerovnici s pravom odvojenog namirenja, svi stečajni vjerovnici, stečajni upravitelj i dužnik pojedinac.

(2) Vrijeme i mjesto održavanja te dnevni red skupštine javno se priopćuje. Javno priopćenje može izostati ako se rasprava odgodi na skupštini vjerovnika.

Prijedlog za sazivanje skupštine vjerovnika

Članak 38.b

(1) Skupština vjerovnika sazvat će se na prijedlog:

1. stečajnoga upravitelja,

2. odbora vjerovnika,

3. najmanje pet stečajnih vjerovnika koji nisu nižega isplatnog reda, uz uvjet da zbroj tražbina stečajnih vjerovnika po procjeni stečajnoga suca premašuje petinu iznosa tražbina svih stečajnih vjerovnika koji ne spadaju u niže isplatne redove,

4. jednoga ili više stečajnih vjerovnika koji ne spadaju u niže isplatne redove, uz uvjet da zbroj njihovih tražbina po procjeni stečajnoga suca premašuje dvije petine iznosa naznačenog u točki 3. ovoga stavka.

(2) Između primitka prijedloga i sjednice skupštine ne smije proteći više od trideset dana.

(3) Protiv rješenja stečajnoga suca kojim je odbio sazvati skupštinu vjerovnika podnositelj prijedloga ima pravo na posebnu žalbu. Ako ima više predlagatelja, pravo na žalbu ima svaki od njih.

(4) Ako stečajni sudac ne sazove skupštinu u roku iz stavka 2. ovoga članka niti u tom roku donese rješenje kojim se odbija prijedlog za sazivanje skupštine, smatrat će se da je donio rješenje kojim je prijedlog odbio. U tom slučaju podnositelj prijedloga ima pravo na posebnu žalbu. O toj je žalbi drugostupanjski sud dužan odlučiti u roku od osam dana.

Sjednice skupštine vjerovnika i odlučivanje

Članak 38.c

(1) Skupštinu vjerovnika vodi stečajni sudac.

(2) Smatrat će se da je na skupštini vjerovnika odluka donesena ako zbroj iznosa tražbina stečajnih vjerovnika koji su glasovali za neku odluku iznosi više od zbroja iznosa tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv te odluke. Za razlučne vjerovnike kojima dužnik ne duguje osobno prigodom utvrđivanja prava glasa umjesto iznosa tražbina uzet će se u obzir vrijednost razlučnog prava.

Pravo glasa

Članak 38.d

(1) Pravo glasa imaju vjerovnici čije je tražbine priznao stečajni upravitelj, a nije osporio koji od vjerovnika s pravom glasa. Vjerovnici nižih isplatnih redova nemaju pravo glasa.

(2) Smatrat će se da vjerovnik ima pravo glasa iako je njegova tražbina osporena ako postojanje svoje tražbine dokazuje ovršnom ispravom ili ako je njegova tražbina osigurana razlučnim pravom upisanim u zemljišnoj ili kojoj drugoj javnoj knjizi, osim ako dužnik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ne dokaže prestanak postojanja tražbine.

(3) Vjerovnicima osporenih tražbina priznat će se pravo glasa ako se na skupštini vjerovnika stečajni upravitelj i nazočni vjerovnici s pravom glasa tako sporazumiju. Ako se sporazum ne može postići, o tome odlučuje stečajni sudac.

(4) Stečajni sudac može prigodom glasovanja na sljedećim skupštinama vjerovnika, na prijedlog stečajnoga upravitelja ili kojega od nazočnih vjerovnika s pravom glasa, izmijeniti svoju odluku o pravu glasa vjerovnika osporenih tražbina.

(5) Odredba stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na vjerovnike čije su tražbine vezane za odgodni uvjet te na razlučne vjerovnike.

Ovlasti skupštine vjerovnika

Članak 38.e

(1) Skupština vjerovnika ovlaštena je na izvještajnom ročištu ili kojem kasnijem ročištu:

1. osnovati odbor vjerovnika, ako on nije osnovan, odnosno izmijeniti njegov sastav ili ga ukinuti,

2. imenovati novoga stečajnog upravitelja,

3. odlučiti o nastavku poslovanja dužnika i o načinu unov­čenja njegove imovine,

4. odlučiti o preustroju, te

5. donijeti sve odluke iz nadležnosti odbora vjerovnika.

(2) Skupština vjerovnika ima pravo zatražiti od stečajnoga upravitelja obavijesti i izvještaje o stanju stvari i vođenju poslova. Ako odbor vjerovnika nije osnovan, tada skupština vjerovnika može naložiti provjeru prometa i iznosa gotovine kojom upravlja stečajni upravitelj.

Ukidanje odluke skupštine vjerovnika

Članak 38.f

(1) Ako je koja od odluka skupštine vjerovnika u suprotnosti sa zajedničkim interesom stečajnih vjerovnika, stečajno će vijeće, na zahtjev kojeg od razlučnih vjerovnika, stečajnoga vjerovnika koji nije nižega isplatnog reda ili stečajnoga upravitelja, tu odluku ukinuti.

(2) Rješenje kojim se ukida odluka skupštine vjerovnika jav­no se objavljuje. Protiv te odluke pravo na posebnu žalbu ima svaki razlučni vjerovnik te svaki stečajni vjerovnik koji nije nižega isplatnog reda.”

Članak 19.

U članku 39. stavku 8. točka 2. mijenja se i glasi:

“2. javnobilježnički ovjerovljen prokazni popis imovine koji sadržajno treba odgovarati odredbama Ovršnoga zakona o prokaznom popisu imovine. Dužnik, odnosno odgovorne osobe dužnika odgovaraju kazneno za podatke dane u prokaznom popisu imovine kao za lažan iskaz u sudskom postupku.”

Iza stavka 8. dodaje se novi stavak 9. koji glasi:

“(9) Ako dužnik uz prijedlog za pokretanje stečajnoga postupka ne priloži isprave navedene u stavku 8. ovoga članka, sud će prijedlog odbaciti kao neuredan, ne pozivajući dužnika da naknadno pridonese te isprave.”

Dosadašnji stavci 9. i 10. postaju stavci 10. i 11.

Članak 20.

Iza članka 39. dodaje se članak 39.a i naslov iznad njega koji glase:

“Dodatna pristojba za vođenje stečajnoga postupka

Članak 39.a

(1) Vjerovnik koji predlaže pokretanje stečajnoga postupka dužan je uz pristojbu na prijedlog za pokretanje stečajnoga postupka prema Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, br. 74/95. i 57/96.) uplatiti i dodatnu pristojbu u iznosu od 5.000,00 kuna radi osnivanja fonda za pokriće troškova stečajnih postupaka koji se ne mogu namiriti iz imovine dužnika (članak 63. stavak 4.), odnosno za predujmljivanje sredstava za vođenje stečajnoga postupka dok se u tom postupku ne prikupe za to potrebna sredstva.

(2) Dodatna pristojba iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se na poseban račun trgovačkoga suda.

(3) Dodatnu pristojbu iz stavka 1. ovoga članka dužna je uplatiti i Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne samouprave i uprave koja kao vjerovnik predlaže pokretanje stečajnoga postupka. Dodatnu pristojbu nisu dužni uplatiti zaposlenici i raniji zaposlenici dužnika koji kao vjerovnici predlažu pokretanje ste­čajnoga postupka radi namirenja dospjelih tražbina po osnovi rada.

(4) Uplaćena sudska pristojba i dodatna pristojba iz stavka 1. ovoga članka jesu troškovi stečajnoga postupka na čiju naknadu vjerovnik koji je uplatio predujam ima pravo.

(5) Predujam iz fonda iz stavka 1. ovoga članka za vođenje stečajnoga postupka dok se u tom postupku ne prikupe za to potrebna sredstva trošak je stečajnoga postupka i stečajni upravitelj dužan je vratiti taj predujam u fond nakon što u stečajnom postupku prikupi za to potrebna sredstva.”

Članak 21.

U članku 40. stavak 2. mijenja se i glasi:

“(2) Ako predlagatelj povuče prijedlog za otvaranje stečaj­noga postupka, predsjednik će vijeća obustaviti postupak. U tom slučaju nastale troškove postupka snosi predlagatelj, osim ako do povlačenja nije došlo zato što je dužnik naknadno podmirio tražbinu vjerovnika, u kojem slučaju nastale troškove postupka snosi dužnik.”

Članak 22.

U članku 41. stavak 2. mijenja se i glasi:

“(2) Ako predlagatelj ne položi predujam u roku koji mu je određen, predsjednik će vijeća rješenjem odbaciti prijedlog.”

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

“(5) Ako vjerovnik postojanje stečajnoga razloga dokazuje potvrdom iz članka 4. stavka 6. ovoga Zakona, od njega se u pravilu neće tražiti predujmljivanje sredstava za pokriće troškova prethodnoga postupka. Vjerovnik je, međutim, i u tom slučaju dužan platiti sudsku pristojbu i dodatnu pristojbu iz članka 39.a stavka 1. ovoga Zakona.”

Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:

“(6) Kad stečajni postupak radi namirenja dospjelih tražbina pokreću zaposlenici i prijašnji zaposlenici dužnika, oni nisu dužni predujmiti iznos potreban za pokriće troškova prethodnoga postupka. U tom će se slučaju sredstva za pokriće troškova prethod­noga postupka predujmiti iz fonda iz članka 39.a stavka 1. ovoga Zakona.”

Članak 23.

U članku 42. stavku 1. iza riječi: “(prethodni postupak)” dodaje se zarez i riječi: “protiv kojega nije dopuštena posebna žalba,”.

Članak 24.

U članku 44. stavak 6. mijenja se i glasi:

“(6) Stečajno vijeće može, na prijedlog vjerovnika, privremenoga stečajnog upravitelja ili po službenoj dužnosti, odrediti privremene mjere osiguranja predviđene Ovršnim zakonom i protiv dužnika pojedinca, protiv osoba koje i inače odgovaraju za obveze dužnika te protiv dužnikovih dužnika, ako ocijeni da je to potrebno radi zaštite imovine stečajnoga dužnika.”

Članak 25.

U članku 49. stavku 1. riječi: “stečajno vijeće” zamjenjuju se riječima: “predsjednik stečajnoga vijeća”, a riječi: “banaka kod kojih dužnik ima račune” zamjenjuju se riječima: “pravnih osoba koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa”.

Članak 26.

U članku 50. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

“(3) Stečajno će vijeće odobriti pristupanje dugu ako se pristupitelj obvezao da će najkasnije u roku od dva mjeseca od dana donošenja rješenja o odobrenju pristupanja dugu namiriti sve dospjele obveze stečajnoga dužnika, a ostale, u vrijeme pristupanja dugu već nastale obveze, kako budu dospijevale.”

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

Iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:

“(6) Vjerovnici stečajnoga dužnika čija je tražbina prema dužniku nastala do pristupanja dugu i koja je utvrđena ovršnom ispravom mogu na temelju te isprave i rješenja kojim se odobrava pristupanje dugu izravno tražiti ovrhu protiv pristupitelja i njegovih jamaca.

(7) Dužnik odgovara solidarno s pristupiteljem dugu za pre­uze­te obveze. Vjerovnici koji imaju prema stečajnom dužniku ovršnu ispravu mogu i nakon pristupanja dugu izravno na temelju te isprave tražiti protiv njega ovrhu.”

Članak 27.

Članci 56. do 61. i naslovi iznad njih brišu se.

Članak 28.

U članku 65. stavku 1. rečenici prvoj riječi: “bankama kod kojih dužnik ima račune” i u rečenici drugoj riječ: “bankama” zamjenjuju se riječima: “pravnim osobama koje za dužnika obav­ljaju poslove platnoga prometa”.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

“(6) Stečajno vijeće može naložiti stečajnom upravitelju da rješenja o otvaranju stečajnoga postupka dostavi vjerovnicima i dužnicima stečajnoga dužnika čija je adresa poznata.”

Članak 29.

Članak 71. mijenja se i glasi:

“U tražbine viših isplatnih redova spadaju:

1. tražbine zaposlenika stečajnoga dužnika i tražbine Hrvat­skog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koje se iz tih tražbina po zakonu obvezatno namiruju kao doprinosi iz plaće i na plaću, osim tražbina za koje je zakonom određeno da će se namiriti kao troškovi ste­čajnoga postupka ili kao ostale obveze stečajne mase,

2. sve ostale tražbine prema dužniku, osim onih koje su razvrstane u niže isplatne redove (opći isplatni red).“

Članak 30.

Iza članka 78. dodaje se članak 78.a i naslov iznad njega koji glase:

“Otuđenje tražbine

Članak 78.a

(1) Ako stečajni vjerovnik otuđi nakon otvaranja stečajnoga postupka svoju tražbinu koju nije prijavio u tom postupku, stjecatelj tražbine može u stečajnom postupku imati samo ona prava koja bi mogao imati i njegov prednik, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

 (2) Ako stečajni vjerovnik otuđi svoju tražbinu koju je prijavio u stečajnom postupku, njezin stjecatelj ulazi u pravni položaj svoga prednika, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Prijenos tražbine iz stavka 2. ovoga članka u stečajnom se postupku može dokazivati samo javnom ili javno ovjerov­ljenom ispravom, ili ako stečajni vjerovnik taj prijenos potvrdi svojom izjavom danom pred stečajnim sudom.“

Članak 31.

Iza članka 81. dodaje se članak 81.a i naslov iznad njega koji glase:

“Sudsko ili javnobilježničko osiguranje tražbine prijenosom vlasništva na stvari ili prijenosom prava

Članak 81.a

(1) Otvaranjem stečajnoga postupka predlagatelj osiguranja (vjerovnik) gubi pravo otuđenja i opterećenja stvari ili prava koji su na njega preneseni sudskim ili javnobilježničkim osiguranjem tražbine.

(2) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbi stavka 1. ovoga članka nemaju pravnog učinka.

(3) Predlagatelj osiguranja (vjerovnik) čija je tražbina osigurana prijenosom stvari ili prava koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i sl.) imaju pravo na odvojeno namirenje na toj stvari ili pravu prema odredbama propisa o ovrsi (članak 81. i članak 164. stavak 4. i 5.).

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka predlagatelj osiguranja (vjerovnik) ovlašten je zatražiti, najkasnije u prijedlogu za ovrhu, da se stvar ili pravo ne mogu prodati za cijenu koja bi bila niža od osigurane tražbine, uvećane za kamate, troškove i za pred­vidivi porez na promet, te izjaviti da je spreman, ako se ta cijena ne postigne ni nakon treće prodaje, zadržati stvar ili pravo kao punopravni vlasnik, odnosno imatelj za tu cijenu.

(5) Ako stečajno vijeće odluči prodati stvari ili prava iz stav­ka 3. ovoga članka (članak 164. stavak 1. do 3. i 5.), predlagatelj osiguranja (vjerovnik) ovlašten je zatražiti, najkasnije do dono­šenja zaključka o prodaji, da se stvar ili pravo ne mogu prodati za cijenu koja bi bila niža od osigurane tražbine, uvećane za kamate, troškove i za predvidivi porez na promet, te izjaviti da je spreman, ako se ta cijena ne postigne, zadržati stvar ili pravo kao puno­pravni vlasnik odnosno imatelj za tu cijenu.

(6) Ako se stvar ili pravo iz stavka 3. ovoga članka, u slučajevima iz stavka 4. i 5. ovoga članka, ne uspiju na prvoj prodaji prodati za cijenu višu od osigurane tražbine, uvećane za kamate i troškove te za predvidivi porez na promet, smatrat će se da je predlagatelj osiguranja (vjerovnik) postao punopravnim vlas­nikom stvari ili punopravnim imateljem prava koji su na njega preneseni za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet.

(7) U slučajevima iz stavka 6. ovoga članka stečajni će sudac, na zahtjev predlagatelja osiguranja (vjerovnika), donijeti rješenje kojim će odrediti brisanje zabilježbe u zemljišnoj ili drugoj javnoj knjizi da je prijenos vlasništva, odnosno prava obav­ljen radi osiguranja. To će rješenje zemljišnoknjižni sud provesti po službenoj dužnosti.

(8) Predlagatelj osiguranja (vjerovnik) čija je tražbina osigurana prijenosom stvari ili prava koji nisu upisani u javnoj knjizi imaju pravo na odvojeno namirenje na toj stvari ili pravu prema odredbama ovoga Zakona o unovčenju drugih stvari ili prava (članak 165. do 172.).

(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka predlagatelj osiguranja (vjerovnik) ovlašten je, sve dok stečajni upravitelj ne unovči stvar ili pravo, obavijestiti stečajnoga upravitelja da je spreman zadržati stvar ili pravo za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamate i troškove te za predvidivi porez na promet, ako stečajni upravitelj ne uspije prodati stvar ili pravo za višu cijenu u roku od tri mjeseca računajući od dana kojega je predlagatelj osiguranja (vjerovnik) zatražio od stečajnoga upravitelja da proda stvar ili pravo.

(10) Ako u slučaju iz stavka 8. ovoga članka predlagatelj osiguranja (vjerovnik) koji je ovlašten sam prodati stvar ili pravo koji su na njega preneseni radi osiguranja želi stvar ili pravo zadržati za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamate i troškove te za predvidivi porez na promet, dužan je ovla­stiti stečajnoga upravitelja da pokuša obaviti prodaju za tu cijenu. U tom se slučaju odredba stavka 9. ovoga članka primjenjuje na odgovarajući način.

(11) U slučajevima iz stavka 9. i 10. ovoga članka predlagatelj osiguranja (vjerovnik) postaje punopravnim vlasnikom stvari odnosno imateljem prava ako stečajni upravitelj ne uspije prodati stvari ili pravo barem za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamate i troškove postupka te predvidivi porez na promet - u roku od tri mjeseca od dana kad je predlagatelj osiguranja (vjerovnik) zatražio od stečajnoga upravitelja da stvar ili pravo proda (stavak 9.), odnosno od dana kojega je na to ovlastio stečajnoga upravitelja (stavak 10.).

(12) Odredbe stavka 1. do 11. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na dionice odnosno udjele ili poslovne udjele u trgovačkom društvu koji su sudski ili javnobilježnički preneseni radi osiguranja.

(13) Na prijedlog predlagatelja osiguranja (vjerovnika) ili stečajnoga upravitelja stečajno vijeće može, ako ocijeni da je to opravdano, rješenjem, koje će biti objavljeno na oglasnoj ploči suda, ovlastiti stečajnoga upravitelja da sklopi s predlagateljem osiguranja (vjerovnikom) sporazum o tome da on zadrži kao puno­pravni vlasnik, odnosno imatelj stvar ili pravo koji su na njega preneseni radi osiguranja, i to za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamate, troškove i predvidivi porez na promet.

(14) Protiv rješenja iz stavka 13. ovoga članka pravo na žalbu imaju dužnik pojedinac, vjerovnici i stečajni upravitelj ako on nije podnio prijedlog. Sporazum iz stavka 13. ovoga članka može se sklopiti tek kad to rješenje postane pravomoćno.“

Članak 32.

U članku 87. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:

“5. tražbine zaposlenika stečajnoga dužnika nastale nakon otvaranja stečajnoga postupka.“

Članak 33.

U članku 120. stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Plaće i ostala primanja iz radnog odnosa na koja je pravo nastalo nakon otvaranja stečajnoga postupka namiruju se kao obveze stečajne mase.“

Članak 34.

U članku 131. stavku 1. riječ: „pet“ zamjenjuje se riječju: „deset“.

Članak 35.

U Glavi IV. iza članka 163. dodaje se Odjeljak 2A. i u njemu članci 163.a do 163.m s naslovima iznad njih koji glase:

„2A. PRODAJA IMOVINE DUŽNIKA KAO CJELINE

Odluka o prodaji

Članak 163.a

(1) Vjerovnici mogu na izvještajnom ročištu ili na kojoj kasnijoj sjednici skupštine vjerovnika, na temelju izvještaja stečaj­noga upravitelja, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, odlučiti da se umjesto unovčenja pojedinih dijelova imovine dužnika odredi prodaja imovine dužnika kao cjeline (odluka o prodaji).

(2) U odluci iz stavka 1. ovoga članka vjerovnici će odrediti uvjete i način prodaje imovine dužnika kao cjeline.

(3) Odluka o prodaji valjano je donesena ako je za nju glasovala većina vjerovnika i ako zbroj tražbina vjerovnika koji su tako glasovali dvostruko premašuje zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv prodaje, ne računajući razlučne vjerovnike.

(4) Odluka vjerovnika iz stavka 1. ovoga članka izložit će se u pisarnici suda i objaviti u »Narodnim novinama«. Svaki stečajni i razlučni vjerovnik ima pravo podnijeti prigovor protiv te odluke u roku od petnaest dana od dana njezine objave u »Narodnim novinama«.

(5) Odluku vjerovnika iz stavka 1. ovoga članka stečajno će vijeće, nakon isteka roka za podnošenje prigovora iz stavka 4. ovoga članka, potvrditi rješenjem ako ocijeni da se prodajom vjerovnici ne dovode u nepovoljniji polo‚aj glede namirenja od onoga u kojemu bi bili kad bi se imovina dužnika unovčila po pojedinim dijelovima. Prigodom donošenja toga rješenja stečajno će vijeće uzeti u obzir i moguće prigovore vjerovnika iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Pravo na posebnu žalbu protiv rješenja o potvrđivanju odluke vjerovnika iz stavka 3. ovoga članka imaju vjerovnici koji su podnijeli prigovor protiv te odluke (stavak 4.). Pravo na posebnu žalbu protiv odluke o uskrati potvrde odluke vjerovnika iz stav­ka 1. ovoga članka ima svaki vjerovnik koji se ima pravo namiriti iz stečajne mase.

(7) Drugostupanjski sud dužan je o žalbi odlučiti u roku od petnaest dana.

(8) Danom pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji prekidaju se svi postupci koje prema odredbama ovoga Zakona nastavlja kupac u svoje ime i za svoj račun.

Sklapanje ugovora o prodaji

Članak 163.b

(1) Na temelju odluke vjerovnika iz članka 163.a stavka 1. ovoga Zakona i pravomoćnoga rješenja stečajnoga vijeća iz članka 163.a stavka 5. ovoga Zakona stečajni će upravitelj objaviti u »Narodnim novinama« i u dnevnom tisku prodaju imovine stečajnoga dužnika kao cjeline, uz naznaku uvjeta i načina prodaje prema odluci o prodaji iz članka 163.a stavka 2. ovoga Zakona. U oglasu će se naznačiti gdje će se moći obaviti uvid u popis imovine stečajnoga dužnika i popis razlučnih prava te kako će se i kada moći pregledati ta imovina, odnosno dokazi o tome da ona pripada dužniku. U oglasu će se isto tako naznačiti gdje će se, kako i kada moći obaviti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju stečajnoga dužnika.

(2) Popis razlučnih prava iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća liste razlučnih prava koja su upisana u zemljišnim i drugim javnim knjigama, prijavljenih razlučnih prava te neprijavljenih razlučnih prava za koja je stečajni upravitelj utvrdio da postoje.

(3) Zainteresirana osoba može tražiti da joj se, na njezin trošak, umnože popisi iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ugovor o prodaji sklapa s kupcem u ime i za račun stečajnoga dužnika stečajni upravitelj.

(5) Ugovorom o prodaji odredit će se osobito ostaju li i koji dijelovi imovine stečajnoga dužnika na kojima postoje razlučna prava u stečajnoj masi te preuzima li kupac zaposlenike stečaj­noga dužnika i uz koje uvjete. Prigodom utvrđivanja prodajne cijene uzet će se u obzir i okolnost jesu li dijelovi imovine koji se preuzimaju opterećeni razlučnim pravima i drugim teretima (članak 163.f).

(6) Ako se kupovna cijena ne isplaćuje odmah po sklapanju ugovora o prodaji, ona se mora isplatiti najkasnije u roku od šest mjeseci, ali je u tom slučaju kupac dužan dati odgovarajuće osiguranje. Stečajni sudac može odobriti kupcu da u stečajnu masu ne uplati onaj dio kupovne cijene koji odgovara predvidivom iznosu koji bi kupac dobio kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku.

(7) U kupovnu cijenu uračunat će se i vrijednost razlučnih prava kojima je opterećena imovina koju kupac preuzima. Prigodom utvrđivanja vrijednosti tih prava uzet će se u obzir i pretpostavljena cijena po kojoj bi stvar ili pravo na kojima postoji razlučno pravo mogli biti unovčeni u stečajnom postupku.

(8) Na prodaju imovine dužnika kao cjeline na odgovarajući se način primjenjuju pravila o učincima prodaje u ovrsi radi naplate novčane tražbine.

Potvrđivanje ugovora o prodaji

Članak 163.c

(1) Ugovor o prodaji stečajno vijeće potvrđuje rješenjem, protiv kojega svaki stečajni i razlučni vjerovnik ima pravo na posebnu žalbu.

(2) Svaki stečajni i razlučni vjerovnik imaju pravo na posebnu žalbu i protiv rješenja kojim stečajno vijeće nije odobrilo ugovor o prodaji.

(3) Drugostupanjski sud dužan je o žalbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka odlučiti u roku od petnaest dana.

Opća predmnjeva o predmetu prodaje

Članak 163.d

Predmet ugovora o prodaji jesu sve stvari i prava stečajnoga dužnika koja ulaze u stečajnu masu, osim ako daljnjim odredbama ovoga odjeljka ili ugovora o prodaji nije drukčije izrijekom određeno.

Izlučna prava

Članak 163.e

(1) Ako se stvar koja nije upisana u zemljišne ili javne knjige nalazi u vrijeme prodaje u posjedu dužnika, danom pravo­moć­nosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji kupac postaje njezinim vlasnikom u skladu s pravilima o stjecanju vlasništva stvari kupnjom u ovršnom postupku iako u odnosu na nju treći imaju izlučno pravo.

(2) Danom pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji kupac postaje nositeljem tražbina i drugih prava stečaj­noga dužnika koja nisu upisana u zemljišne i druge javne knjige u skladu s općim pravilima o stjecanju prava od osoba koje nisu njihovim nositeljima iako na njima treći imaju izlučna prava.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka izlučni vjerovnik ima prava iz članka 80. stavka 3. ovoga Zakona.

Razlučna prava

Članak 163.f

(1) Ugovorom o prodaji kupac preuzima imovinu stečajnoga dužnika koja je kao njegova upisana u zemljišnim ili drugim javnim knjigama zajedno s razlučnim pravima te drugim teretima koji su na njoj upisani u tim knjigama.

(2) Ako na dijelovima imovine stečajnoga dužnika koji su upisani u zemljišnoj ili kojoj drugoj javnoj knjizi nije upisano neko razlučno pravo ili drugi teret koji inače na njima postoje, kupac ugovorom o prodaji preuzima te dijelove imovine opte­rećene razlučnim pravom ili drugim teretom:

1) ako su razlučna prava i drugi tereti prijavljeni u stečaju,

2) ako je to određeno u ugovoru o prodaji, ili

3) ako to nije u protivnosti s pravilima o zaštiti povjerenja u javne knjige.

(3) Ako se stvar koja nije upisana u zemljišnoj ili kojoj drugoj javnoj knjizi nalazi u posjedu stečajnoga upravitelja, ugovorom o prodaji kupac preuzima tu stvar zajedno s razlučnim pravima i drugim teretima koji na njoj postoje:

1) ako su oni prijavljeni u stečaju,

2) ako je to određeno u ugovoru o prodaji, ili

3) ako je kupac znao ili morao znati za njihovo postojanje.

(4) Ako se stvar koja nije upisana u zemljišnoj ili kojoj drugoj javnoj knjizi ne nalazi u posjedu stečajnoga upravitelja, ugovorom o prodaji kupac preuzima tu stvar zajedno s razlučnim pravima te drugim teretima koji na njoj postoje, neovisno o tome jesu li ta prava prijavljena u stečaju, odnosno jesu li navedena u ugovoru o prodaji.

(5) Ako su tražbina ili koje drugo pravo stečajnoga dužnika koji nisu upisani u javne knjige preneseni na vjerovnika radi založnopravnoga osiguranja njegove tražbine, kupac preuzima tu tražbinu ili pravo opterećeno razlučnim pravom:

1) ako je to razlučno pravo prijavljeno u stečaju,

2) ako je to određeno u ugovoru o prodaji, ili

3) ako je kupac znao ili morao znati za njihovo postojanje.

(6) Ako su tražbina ili koje drugo pravo stečajnoga dužnika koji nisu upisani u javne knjige preneseni na vjerovnika radi založnopravnoga osiguranja njegove tražbine, kupac stječe traž­binu odnosno pravo neopterećene razlučnim pravom ako to razlučno pravo nije prijavljeno u stečaju ili ako to nije određeno u ugovoru o prodaji, osim ako je već prema sadržaju tražbine ili prava ili prema ispravama na kojima se oni temelje bilo moguće razumno pretpostaviti da na njima postoje razlučna prava, odnos­no da ih stečajni upravitelj nije ovlašten otuđiti bez tereta.

(7) U mogućim parnicama ili drugim postupcima radi prisil­noga ostvarivanja prava razlučnih vjerovnika iz stavka 3. ovoga članka stečajni dužnik može sudjelovati kao umješač radi zaštite svojih prava.

(8) Tražbine i radi njihova osiguranja zasnovana razlučna prava koja su priznata u stečajnom postupku prije prodaje duž­nika kupac ne može nakon toga osporavati.

Namirenje razlučnih prava iz stečajne mase

Članak 163.g

(1) Ugovorom o prodaji može se odrediti da određeni dijelovi imovine dužnika na kojima postoje razlučna prava ostanu u stečajnoj masi. U tom se slučaju ti dijelovi imovine unovčuju po pravilima stečajnoga postupka o unovčenju dijelova imovine dužnika na kojima postoje razlučna prava.

(2) Razlučni vjerovnici koji su u stečajnom postupku prijavili iznos do kojega njihove tražbine neće biti pokrivene razlučnim pravom namiruju se glede toga iznosa iz stečajne mase kao stečajni vjerovnici. Iz stečajne će se mase izdvojiti sredstva potrebna za namirenje razlučnih vjerovnika kao stečajnih vjerovnika do okončanja postupka njihova prisilnoga namirenja iz predmeta razlučnoga prava koji je preuzet ugovorom o prodaji imovine dužnika kao cjeline.

(3) Sporazum između kupca i razlučnoga vjerovnika o načinu i uvjetima namirenja razlučnoga vjerovnika ne obvezuje stečajnu masu. U tom će slučaju na prijedlog stečajnoga upravitelja, nakon što razlučnom vjerovniku koji je prijavio dio svoje tražbine u stečajnom postupku (stavak 2.) omogući da se o njemu očituje, stečajno vijeće odlučiti hoće li i u kojoj mjeri priznati tu tražbinu. Protiv rješenja stečajnoga vijeća pravo žalbe imaju razlučni vjerovnik i stečajni upravitelj.

Prijenos vlasništva na stvari i prijenos prava radi osiguranja

Članak 163.h

 Ako je na vjerovnika preneseno vlasništvo stvari ili je prenesno pravo radi osiguranja neke tražbine, prodajom imovine dužnika kao cjeline na kupca prelaze prava i obveze koje je stečajni dužnik imao prema vjerovniku u svezi s tim prijenosom prije otvaranja stečajnoga postupka.

Prava kupca

 Članak 163.i

(1) Na kupca prelaze sva prava stečajnoga dužnika prema trećim osobama koja se tiču preuzete imovine dužnika, ako ovim Zakonom ili ugovorom o prodaji nije što drugo određeno.

(2) Kupac ne odgovara za obveze stečajnoga dužnika nastale do dana pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji dužnika, osim za obveze osigurane razlučnim pravima u onoj mjeri u kojoj su one pokrivene vrijednošću preuzetog predmeta opte­rećenog razlučnim pravom. Za obveze osigurane razlučnim pravima kupac odgovara vrijednošću preuzetog predmeta optere­ćenog razlučnim pravom.

(3) Parnice pokrenute radi ostvarivanja prava dužnika prema trećima kupac nastavlja u svoje ime i za svoj račun, ako ovim Zakonom ili ugovorom o prodaji nije drukčije određeno.

(4) Parnice o osporavanju tražbina vjerovnika nastavljaju se u ime i za račun stečajne mase, osim parnica koje se tiču raz­lučnih prava kojima je opterećena imovina koju je dužnik preuzeo, koje kupac nastavlja u svoje ime i za svoj račun.

(5) Ako ugovorom o prodaji nije drukčije određeno, parnice o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika mogu se pokrenuti i nastaviti za račun stečajnoga dužnika, osim parnica koje se tiču razlučnih prava kojima je opterećena imovina koju je dužnik preuzeo, koje kupac nastavlja u svoje ime i za svoj račun, koje, po pravilima ovoga Zakona o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika, može pokrenuti, odnosno nastaviti kupac u svoje ime i za svoj račun.

(6) U slučajevima iz stavka 3. i 5. ovoga članka u kojima je kupac ovlašten nastaviti parnicu u svoje ime i za svoj račun tuženik se ne može protiviti stupanju kupca u parnicu umjesto stečajnoga dužnika ili vjerovnika koji ju je pokrenuo.

(7) Kupac je ovlašten stupiti u parnicu do zaključenja glavne rasprave.

(8) Ako se vjerovnik koji je parnicu pokrenuo ili stečajni dužnik usprotive tome da je kupac preuzme umjesto njih, kupac je ovlašten zatražiti da o tome odluči sud.

(9) Ako je prema ugovoru o prodaji ili ovom Zakonu kupac ovlašten očekivati koristi od pobijanja pravne radnje stečajnoga dužnika, ovlašten je tražiti od stečajnoga dužnika korist koju je stekao u povodu pobijanja, odnosno da se na njega prenesu prava iz ovršne isprave stečene u povodu pobijanja.

Pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka

Članak 163.j

(1) Pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka ostaju na snazi i nakon prodaje imovine dužnika kao cjeline, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Prodajom imovine dužnika kao cjeline kupac na kojeg je time prešla određena tražbina ulazi u pravni položaj stečajnoga dužnika glede mogućnosti njezina prijeboja (članak 103. do 105.).

(3) Prodajom imovine dužnika kao cjeline kupac stječe prava koja je stečajni dužnik imao u vrijeme prodaje u svezi s pravnim poslovima koji su bili zasnovani prije otvaranja stečajnoga postupka, ako ugovorom o prodaji nije drukčije određeno. Svoja prava da se u svezi s tim poslovima namiruju kao stečajni vjerov­nici treći ostvaruju prema stečajnom dužniku.

Obveze stečajne mase

Članak 163.k

Obveze stečajne mase terete stečajnu masu.

Nastavljanje stečajnoga postupka

Članak 163.l

Nakon pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji stečajni se postupak nastavlja protiv stečajnoga du‚nika koje­ga zastupa stečajni upravitelj.

Prava zaposlenika

Članak 163.m

(1) Ugovorom o prodaji odredit će se koje radne odnose stečajnoga dužnika preuzima kupac, na temelju prethodne suglas­nosti zaposlenika.

(2) Ugovorom o prodaji može se odrediti da će se sa zaposlenicima koje preuzima kupac:

- sklopiti novi ugovori o radu na neodređeno vrijeme, ili

- preuzeti dosadašnje ugovore o radu.

(3) Ako kupac na temelju ugovora o prodaji sklapa sa zaposlenicima nove ugovore o radu, ili ako se ugovori o radu sklapaju na određeno vrijeme, stečajni upravitelj otkazat će sukladno članku 120. ovoga Zakona zaposlenicima ugovore o radu kod stečajnoga dužnika.

(4) Ugovori o radu zaposlenika koje kupac nije preuzeo osta­ju na snazi kao ugovori o radu sa stečajnim dužnikom.

(5) Ako ugovorom o prodaji, odnosno ugovorom o radu između kupca i zaposlenika nije drukčije određeno, zaposlenici ko­je preuzima kupac mogu svoje tražbine prema stečajnom dužniku nastale do dana pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji ostvarivati samo prema stečajnoj masi.“

Članak 36.

U članku 164. stavku 5. na kraju teksta umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: „te prava upisanih u javne knjige.“.

Članak 37.

U članku 165. stavku 1. iza riječi: „smije“ dodaje se veznik: „i“.

Članak 38.

U članku 173. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Stečajni upravitelj sastavit će popis svih tražbina zaposlenika i ranijih zaposlenika dužnika dospjelih do otvaranja stečaja i predočiti im na potpis prijavu njihovih tražbina u dva primjerka. Zaposlenici i raniji zaposlenici mogu prijaviti razliku svojih tražbina ako smatraju da popisom stečajnoga upravitelja njihove tražbine nisu u cijelosti obuhvaćene.“

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Dosadašnji stavak 4. briše se.

Članak 39.

Iza članka 173. dodaje se članak 173.a i naslov iznad njega koji glase:

„Prijavljivanje razlučnih prava

Članak 173.a

(1) Razlučni vjerovnici podnose prijavu svojih prava u dva primjerka. U prijavi se označuje dio imovine dužnika na koji se razlučno pravo odnosi te iznos do kojega njihova tražbina neće biti pokrivena razlučnim pravom. Prijavi se u prijepisu prila‚u isprave kojima se dokazuje tražbina i razlučno pravo kojim je ona osigurana.

(2) Ako razlučni vjerovnici ne prijave svoje tražbine u rokovima u kojima se one mogu redovito (članak 54. stavak 4.) ili naknadno (članak 176. stavak 2.) prijaviti, u slučaju da predmet razlučnog prava bude mimo njih unovčen u stečajnom postupku zato što njihovo pravo nije bilo upisano u javnoj knjizi ili zato što za njega stečajni upravitelj nije znao niti morao znati, gube pravo na namirenje u stečajnom postupku i nemaju pravo tražiti naknadu štete ili bilo kakvu drugu naknadu od stečajnoga dužnika ili drugih vjerovnika.“

Članak 40.

Članak 176. mijenja se i glasi:

„(1) Tražbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje mogu se ispitati na ispitnom ročištu ako to predloži stečajni upravitelj.

(2) Tražbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje koje nisu ispitane na ispitnom ročištu te tražbine prijavljene naj­kasnije u roku od tri mjeseca nakon prvoga ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište, mogu se ispitati na jednom ili više posebnih ispitnih ročišta koja će, na prijedlog vjerovnika koji nisu pravodobno prijavili svoje tražbine, odrediti stečajni sudac rješenjem uz uvjet da u roku od petnaest dana solidarno uplate predujam za pokriće troškova toga ročišta. Ako se predujam ne uplati u roku, posebno se ispitno ročište neće odr­žati, a nepravodobne će prijave biti odbačene.

(3) Vjerovnici čije se tražbine naknadno ispituju nisu du‚ni naknaditi troškove postupka drugim vjerovnicima.

(4) Prijave podnesene nakon isteka rokova iz stavka 2. ovoga članka odbacit će se.

(5) O odbacivanju nepravodobno podnesenih prijava (stavak 2. i 4.) odlučuje rješenjem stečajni sudac. Rješenje se objavljuje na oglasnoj ploči suda i dostavlja podnositelju prijave, stečajnom upravitelju i stečajnom vjerovniku koji je predložio odbacivanje prijave.

(6) Protiv rješenja o odbacivanju prijave pravo na žalbu ima podnositelj prijave, a protiv rješenja kojim je utvrđeno da je naknadno podnesena prijava pravodobna - stečajni upravitelj i bilo koji od stečajnih vjerovnika.

(7) Ako je sud u skladu s odredbom članka 173. stavka 5. ovoga Zakona pozvao vjerovnike nižih isplatnih redova da prijave svoje tražbine tako da rok određen za te prijave istječe kasnije od osam dana prije ispitnoga ročišta, na trošak stečajne mase odredit će se posebno ispitno ročište.

(8) Poziv za posebno ispitno ročište objavljuje se. Na to se ročište posebno pozivaju stečajni upravitelj i dužnik fizička osoba.“

Članak 41.

U članku 177. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Na naknadnom ispitnom ročištu ne mogu se osporavati tražbine koje su utvrđene na prethodnom ispitnom ročištu.“

Članak 42.

U članku 178. stavku 1. iza rečenice prve dodaje se rečenica koja glasi: „Sporovi radi utvrđivanja osporenih tražbina zaposlenika po osnovi ugovora o radu su radni sporovi.“

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Ako su osporene dospjele tražbine zaposlenika i ranijih zaposlenika stečajnog dužnika, parnica radi utvrđivanja osporene tražbine vodi se po općim odredbama u postupku pred sudovima, te posebnim odredbama za parnice u radnim sporovima (članak 433. do 437. Zakona o parničnom postupku).“

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.

Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Na zahtjev vjerovnika koji je upućen na parnicu stečajni sudac može rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba odlučiti da se rješavanje spora povjeri kojem stalnom izbranom sudištu u Republici Hrvatskoj. U tom slučaju rok za pokretanje parnice počinje teći od dostave rješenja kojim je odbijen zahtjev vjerovnika.“

Dosadašnji stavci 6., 7., 8. i 9. postaju stavci 7., 8., 9. i 10.

Iza stavka 10. dodaju se stavci 11. i 12. koji glase:

„(11) Odredbe stavka 1. do 10. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na slučaj u kojemu su osporeni postojanje i visina tražbine te razlučno pravo kojim je tražbina osigurana.

(12) Okolnost da je neko razlučno pravo osporeno ne utječe na pravo vjerovnika da svoju tražbinu osiguranu razlučnim pravom namiri izvan stečajnoga postupka u skladu s ovim Zakonom.“

Članak 43.

U članku 212. stavku 1. i 2. brojke: „207. i 208.“ zamjenjuju se brojkama: „208. i 209.“

Članak 44.

Naslov Glave VI. i njezina Odjeljka 1. mijenjaju se i glase:

„GLAVA VI.

STEČAJNI PLAN

1. PRIPREMA STEČAJNOGA PLANA“

Članak 45.

U članku 213. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Nakon otvaranja stečajnoga postupka dopušteno je izraditi stečajni plan u kojemu se može odstupiti od zakonskih odredaba o unovčenju i raspodjeli stečajne mase.“

U stavku 2., u uvodnom dijelu, riječi: „Preustroj dužnika može se provesti na sljedeće načine:“ zamjenjuju se riječima: „Stečajnim planom može se:“, a u podstavku 2. iza riječi: „osnovane,“ dodaju se riječi: „uz isključenje primjene članka 452. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96. i 112/99.),“.

Članak 46.

U članku 214. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Dužnik može stečajni plan podnijeti zajedno s prijedlogom za otvaranje stečajnoga postupka. Nakon otvaranja stečaj­noga postupka stečajni plan imaju pravo stečajnom vijeću podnijeti stečajni upravitelj i dužnik pojedinac. Neće se uzeti u obzir plan koji se podnese sudu nakon završnoga ročišta.“

Članak 47.

U članku 218. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Ako bi prema stečajnom planu njegovi učinci bili jednaki prema svim stečajnim vjerovnicima, ti se vjerovnici neće razvrstati u posebne skupine.“

Članak 48.

U članku 240. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Smatrat će se da su vjerovnici prihvatili stečajni plan ako je u svakoj skupini glasovala većina vjerovnika i ako zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan dvostruko premašuje zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv toga da se plan prihvati.“

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Ako se stečajnim planom ne zadire u prava razlučnih vjerovnika te ako stečajni vjerovnici nisu razvrstani u posebne skupine (članak 218. stavak 4.), smatrat će se da su vjerovnici prihvatili stečajni plan ako je za njega glasovala većina vjerovnika koji su glasovali i ako zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan premašuje zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv toga da se on prihvati.“

Članak 49.

U članku 243. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na dioničare, nositelje udjela te nositelje drugih osnivačkih prava pravnih osoba.“

Članak 50.

U članku 287. stavku 1. brojka: „292.” zamjenjuje se broj­kom: „293.”

Članak 51.

U članku 300. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Dodatna pristojba iz članka 39.a ovoga Zakona u stečaju male vrijednosti iznosi 2.000,00 kuna.“

Članak 52.

U članku 301. stavku 1. iza rečenice druge dodaje se reče­nica koja glasi: „Ako se dokaže da se središte poslovnog djelovanja dužnika nalazi u inozemstvu, a njegovo je sjedište upisano u Republici Hrvatskoj, sud Republike Hrvatske isključivo je nadležan za provedbu stečajnoga postupka protiv toga dužnika ako se prema pravu države u kojoj dužnik ima središte poslovnog djelovanja ne može otvoriti stečajni postupak u toj državi na temelju središta poslovnog djelovanja.“

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Kada se upisano sjedište dužnika nalazi u inozemstvu, a središte njegova poslovnog djelovanja u Republici Hrvatskoj, u stečajnom postupku isključivo je mjesno nadležan trgovački sud na čijem se području nalazi središte poslovnog djelovanja duž­nika“.

Članak 53.

U članku 302. stavku 2. u uvodnom dijelu i u točkama 1. i 2. riječ: „sjedište“ zamjenjuje se riječju: „središte“.

U stavku 5. riječ: „sjediše“ zamjenjuje se riječju: „središte“, a riječ: „stečjanoga“ zamjenjuje se riječju: „stečajnoga“.

Članak 54.

U članku 305. riječ: „stečajno“ briše se.

Članak 55.

Članak 307. mijenja se i glasi:

„(1) Upravitelj stečajnoga postupka otvorenog u Republici Hrvatskoj i upravitelj stečajnoga postupka otvorenog u drugoj državi nad istim stečajnim dužnikom međusobno će surađivati. Međusobno su dužni jedan drugome dati sve pravno dopuštene obavijesti koje mogu biti od značenja za provedbu tih postupaka.

(2) Stečajni upravitelj glavnoga stečajnoga postupka otvorenog u Republici Hrvatskoj dužan je tražbinu prijavljenu u tom postupku prijaviti u stranom stečajnom postupku, ako to od njega zatraži i na to ga ovlasti vjerovnik te tražbine.“

Članak 56.

U Glavi X. u naslovu Odjeljka 3. riječ: „Pretpostavka“ zamjenjuje se riječju: „Pretpostavke“, a u naslovu članka 308. riječ: „Pismena“ zamjenjuje se riječju: „Primjena“.

Članak 57.

U članku 315. stavku 5. riječi: „bankama kod kojih dužnik drži račune“ zamjenjuju se riječima: „pravnim osobama koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa“.

Članak 58.

U članku 320. stavku 3. iza riječi: „ovrhe“ dodaju se riječi: „ili postupku osiguranja“.

Članak 59.

U članku 321. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Raspolaganja dužnika poduzeta nakon otvaranja stranoga stečajnog postupka ne gube pravni učinak ako za njih vrijede opća pravila o zaštiti povjerenja u javne knjige. Ta raspolaganja mogu se pobijati prema pravu države mjerodavnom za pobijanje.“

Članak 60.

U članku 322. stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 3. i 4.

Članak 61.

U članku 323. stavku 1. riječ u zagradi: „cesinonar“ zamje­njuje se riječju: „cesionar“.

Članak 62.

Naslov članka 324. mijenja se i glasi:

„Privilegirane tražbine, izlučni i razlučni vjerovnici“

U članku 324. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Izlučni i razlučni vjerovnici iz članka 304. ovoga Zakona ovlašteni su voditi u Republici Hrvatskoj parnične postupke i postupke ovrhe, odnosno osiguranja pod uvjetima pod kojim bi ih mogli voditi da je u Republici Hrvatskoj otvoren stečajni postupak.“

Dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Ovršni će sud na prijedlog stranoga stečajnog upravitelja odgoditi ovršni postupak iz stavka 2. ovoga članaka ako je to nužno da bi se postiglo namirenje vjerovnika stečajnoga dužnika u većoj stečajnoj kvoti. Odgoda može trajati do tri mjeseca, s mogućnošću određenja nove odgode, no najdulje do prve diobe u stranom stečajnom postupku. Ovršni sud može u svakom trenutku na prijedlog vjerovnika ili stranoga stečajnog upravitelja opozvati odgodu, ako više ne postoje uvjeti za nju.“

Članak 63.

U članku 325. stavku 1. na kraju teksta dodaju se rečenice koje glase:

„Otvaranje posebnoga stečajnog postupka u Republici Hrvat­skoj stečajni upravitelj može zahtijevati i u podnesku upućenom stečajnom vijeću u roku od 15 dana od primitka pismena iz članka 313. stavka 2. ovoga Zakona. Otvaranje tog postupka vjerovnik može zahtijevati i u podnesku koji upućuje stečajnom vijeću na temelju članka 313. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.“

Članak 64.

Članak 326. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Sud će uvijek otvoriti domaći stečajni postupak na pri­jedlog:

1. Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za tražbine koje se po zakonu obvezatno izdvajaju iz prihoda, odnosno plaća te tijela državne vlasti Republike Hrvatske i njezinih jedinica lokalne samouprave i uprave za tražbine po osnovi poreza i druge tražbine koje čine prihod proračuna,

2. zaposlenika dužnika s redovitim mjestom rada u Republici Hrvatskoj.“

U stavku 3. riječ: „tražbine“ zamjenjuje se riječju: „traž­bina“.

Članak 65.

Članak 327. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Pored stečajnoga upravitelja posebnoga stečajnog postupka i vjerovnika koji u njemu sudjeluju, i strani stečajni upravitelj može u tom postupku osporavati prijavljene tražbine.“

Članak 66.

Članak 330. i naslov iznad njega mijenjaju se i glase:

„Prijava tražbina u stranom stečajnom postupku

Članak 330.

Stečajni upravitelj posebnoga stečajnog postupka otvorenog u Republici Hrvatskoj dužan je tražbinu prijavljenu u tom postupku prijaviti u stranom stečajnom postupku ako to od njega zatraži i na to ga ovlasti vjerovnik te tražbine.“

Članak 67.

U članku 332. stavku 1. iza riječi: „na prijedlog vjerovnika“ dodaju se riječi: „ili dužnika“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od osam dana od dana objave rješenja o odbijanju prijedloga za priznanje na oglasnoj ploči suda. Taj prijedlog može biti sadržan već u podnesku koji se upućuje stečajnom vijeću na temelju članka 313. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.“

Članak 68.

U članku 334. stavku 1. iza riječi: „vjerovnik“ dodaju se riječi: „te dužnik“.

Članak 69.

U cijelom tekstu Stečajnog zakona (»Narodne novine«, br. 44/96. i 29/99.) riječi: „prisilna ovrha“ u određenom padežu zamjenjuju se riječju: „ovrha“ u odgovarajućem padežu.

Članak 70.

(1) Zavod za platni promet dostavit će u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona trgovačkim sudovima nadležnim prema sjedištu pravne osobe posebna izvješća o svim pravnim osobama s čijih računa tijekom posljednja tri mjeseca nije izvršena nikakva isplata tražbina iako u Zavodu postoje valjane pravne osnove za naplate, a naplata se ne može obaviti zbog nedostatka sredstava.

(2) Izvješća iz stavka 1. ovoga članka sadržavat će:

1. podatke o tvrtki i sjedištu pravne osobe, uključujući i nje­zinu adresu, te brojeve njezinih računa, i

2. podatke o iznosu nepodmirenih tražbina koje čekaju na namirenje s računa i o vremenu za koje nije nikakva isplata obav­ljena s toga računa.

(3) Na temelju izvješća iz stavka 1. ovoga članka u trgo­vačkim sudovima osnovat će se spisi za svaku pravnu osobu posebno i za svaku tu osobu zatražiti od sudskoga registra ili drugog upisnika u kojem je upisana podatke o njezinu osnivačkom kapitalu, posljednjem upisanom sjedištu i o članovima uprave, odnosno osobama ovlaštenim za zastupanje.

(4) Ako na temelju podataka iz sudskoga registra ili kojega drugog upisnika utvrdi da osnivački kapital pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka nije veći od 100.000,00 kuna, trgovački će sud:

1. zatražiti od članova uprave, odnosno osoba ovlaštenih za zastupanje da u roku od petnaest dana podnesu sudu javno­bilježnički ovjerovljen prokazni popis imovine pravne osobe na obrascu koji će im biti dostavljen uz poziv, uz upozorenje da se davanjem netočnih ili nepotpunih podataka izlažu odgovornosti propisanoj Ovršnim zakonom,

2. istodobno objaviti oglas u »Narodnim novinama« kojim će pozvati vjerovnike da najkasnije u roku od četrdeset pet dana predlože otvaranje stečajnoga postupka i predujme sredstva potrebna za pokriće troškova provedbe stečajnoga postupka.

(5) Oglas iz stavka 4. ovoga članka sadržavat će i podatke o tvrtki pravne osobe, o visini njezina osnivačkog kapitala i o visini tražbina koje čekaju na naplatu iz sredstava s računa, s napomenom da s njezina računa nije tijekom posljednja tri mjeseca ili dulje obavljana nikakva isplata. Sud će u oglasu upozoriti vjerov­nike o pravnim posljedicama nepodnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka (stavak 7.).

(6) Ako članovi uprave ili osobe ovlaštene za zastupanje pravne osobe u roku od petnaest dana ne podnesu prokazni popis imovine pravne osobe ili ako iz toga popisa proizlazi da pravna osoba ima imovinu koja ne bi bila dostatna ni za pokriće predvidivih troškova stečajnoga postupka, te ako u roku od četrdeset pet dana ni jedan vjerovnik ne predloži otvaranje stečajnoga postupka i ne predujmi sredstva za pokriće troškova toga postupka, smatrat će se da je pravna osoba nesposobna za plaćanje.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnoga postupka. Odredbe članka 63. te članka 196. do 202. ovoga Zakona primijenit će se na odgovarajući način.

(8) Troškovi oglasa iz stavka 4. točke 2. ovoga članka isplatit će se na teret proračuna suda, odnosno fonda suda iz članka 39.a ovoga Zakona.

Članak 71.

(1) Ako glede određene nekretnine u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka nije uspostavljena pravna jedinstvenost nekretnine, odredbe o pravnim posljedicama povrede načela prav­ne jedinstvenosti nekretnine (članak 366. do 373. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 137/99., 22/00. i 73/00.) ne primjenjuju se na:

1) unovčenje nekretnina stečajnoga dužnika u stečajnom postupku te u ovršnom postupku koji pokrene razlučni vjerovnik stečajnoga dužnika nakon otvaranja stečajnoga postupka (članak 164.),

2) ostvarenje založnih prava i prava na namirenje stečajnoga dužnika na nekretninama drugih osoba,

3) ostvarenje prava koja su treći stekli na nekretninama stečajnoga dužnika sudskim i javnobilježničkim osiguranjem traž­bine prijenosom vlasništva na nekretnini (članak 81.a),

4) ostvarenje prava koja je stečajni dužnik stekao na nekretninama trećih sudskim i javnobilježničkim osiguranjem tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini.

(2) Unovčenje nekretnina stečajnoga dužnika glede kojih nije uspostavljeno načelo pravne jedinstvenosti nekretnine te ostvarenje založnih i drugih prava iz stavka 1. ovoga članka stečajnoga dužnika na nekretninama drugih osoba mogu se provesti i po propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

(3) Kupac odnosno stjecatelj nekretnine iz stavka 2. ovoga članka stječe u odnosu na tu nekretninu prava i obveze stečajnoga dužnika, odnosno osobe na čijoj je nekretnini stečajni dužnik imao založno ili koje drugo pravo iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Na nekretninama stečajnoga dužnika i trećih osoba iz stav­ka 1. ovoga članka može se prije njihova unovčenja, odnosno ostvarenja na njima stečenih prava iz stavka 1. ovoga članka pokušati uspostaviti načelo pravne jedinstvenosti nekretnine i njihovo unovčenje odnosno ostvarenje na njima stečenih prava iz stavka 1. ovoga članka provesti u skladu s tim načelom.

Članak 72.

(1) Na stečajne postupke pokrenute do stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na stečajne postupke pokrenute do stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe Stečajnoga zakona (»Narodne novine«, br. 44/96. i 29/99.) na odnose uređene odredbama članka 7., 9., 10., 16., 17., 18., 20., 27., 29., 34., 51. i 64. ovoga Zakona, te članka 39. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na odredbu članka 173.a stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 73.

 Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, s tim da se odredbe članka 9. i 10. ovoga Zakona primjenjuju od 6. veljače 2001. godine.

Klasa: 023-05/00-01/01
Zagreb, 14. prosinca 2000.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

 

Pretraživanje prodaje

• Hrvatska
• Srbija
• Makedonija